randomizejsn
Kolovoz vanserijske lepote,čađav,nosi smrt velikim nestrpljivim, životnim mrljama. Plašim sebe naspram slučajnosti kroz lavež,tmuran,naslonjen N**** miris seksualne jedinstvenosti.Želim uprti pljuvačku u jednjak, stolica projektuje ljubavne anarhističke anksioznosti detektovane dahtanjem smrznutog osmjeha istrošenih molitvi što sagoreše na wc-šolji nepoželjnih trzaja sumnje tiho izlazeći primordijalno natjeran da ćuteći iznjedrim nju. na obalama paklenim,jutra me mole da zaboravom otrijeznim prljave kapke svezane vjerom,običajima robujem,konceptu ne vjerujem i bolu hrlim najuren, vrišteći to ime, s minimumom prihvatanja ideje propasti logike prostre po snovima bludnice razapete u postelji praštanja, vrelo crno međunožje pipala tim noktima, svršavam poeziju frustracije i ograničenosti duševnog smiraja penisa...dosta ! dosta !!


