whatever you want to say...ne, ne morate ni da gledate ovo...
....odes u lokalni xafs po cigare, djevojka prije tebe uzima uloske i insistira da joj kasirka umota to u karton jelte se ne bi vdjelo, sjetim se nedavno procitane informacije da Voyager 1 sonda leti brzinom od 17000km/s interstelarnim svemirom, pa pogledam curu,uzdahnem, i napustim red za kasom.....
Strah je danas prisutan, bilo da želiš da ga širiš ili da se čuvaš......
Nesposobni imaju sposobnost da onesposobe sposobne....
.ljepa cura sjedila je preko puta mene, vidio sam joj samo celo, ostatak lica joj je bio uronjen u teske postove Facebooka...otisao sam...
I surround myself by life but I've never felt so alone....odsjecak iz knjige na koju sam naisao bacenu kraj trolejbusne stanice....
...na kraju svog zivota nijedan covjek ne bi zelio da ga ponovo prozivi, radije bi odabrao da ne egzistira uopste..
...svima nama dobrim zenama i ljudima u ovom vilajetu ostaje samo tiha smrt, ostali idu na reprizu novogodisnjeg slavlja...
....how many lives can you live? ...tik tak....
......Život je, najčešće, zbir malih uzaludnih napora ponavljanih iz dana u dan....
..jedino sto moze biti gore od smoga je pateticna euforija nove godine...ps. besplatno popunjavam mjesta na n.god partijima....
Jedno od najtežih osjećanja jeste kada shvatiš da više ne pripadaš nigdje i nikome.Tvoji saborci nisu više uz tebe, ne koračate zajedno i sam si. I ne boli usamljenost, to se podnese, boli to što njih više nema a znaš da drugih neće biti jer ih ne želiš. A nemaš ni snage. Umireš a da nemaš pojma...pa shvatiš jedne nedjelje u devet.
..ides kroz smog I sjetis se...covjek je iskra izmedju mraka is kojeg je Isao I mraka kojem ide....
najpre prije spoilers of this short post zelim reci da zastupam privatno moj mozak..elem...veceras sam izvrtio par scenarija da odradim oduzimanje zivota...s obzirom da pisem ocigledno nisam dosao do toga...jedna od najtezih zivotnih odluka. Happy new year haha....
..sa prvim dahom na rodjenju si blizu smrti...objasniti tonekome u ovoj sredini gdje si razapet i prikucan sopstvenim iluzijama, bolesnom realnoscu i ocekivanjima da si dio kalupa..ma hajde....
Nemam neki poseban razlog da živim niti neku radost života. Živim isključivo u inat smradovima i šljamu. Još uvijek jači razlog od mnogih koje sam čuo.....
"Nacionalizam je tema do 300 eura prihoda mesečno. Njima se servira ta priča. Kad plata pređe 500 eura, onda počinje razgovor o garderobi i kafićima. Kad pređe hiljadu, onda je top tema zdrava hrana, letovanja i zimovanja, a kad se popne na više od tri hiljade, onda prestaje svako palamuđenje. Ljudi onda pričaju o vremenskoj prognozi i ljubavi" --- dio intervjua sa Rambom Amadeusom....sta's vise...
....Za četiri hiljade godina nećemo ni imati noge, puzaćemo naokolo na šupcima, ili ćemo se možda kotrljati kao lopte. Svaka vrsta uništava sebe. Dinosauruse je ubilo to što su pojeli sve naokolo i onda morali da pojedu jedni druge, tako da je na kraju ostao samo jedan, i taj bijednik je crkao od gladi....
njezno mi na uho prosaputa: danas se pistolj koristi vise od tespiha....
..pazljivim promatranjem duzi niz godina, zakljucis da zivis u drustvu koje je na nivou plemena, gdje je demokratija pokusaj koji ima efekt da svako jutro vise od polovice stanovnistva ustaje sa idejom da nesto muti, prevari, zajebe zarad sopstvene koristi...kamo onda idemo? ...
------kruze tako urbane legende ako ne znas cijepati drva, zidati kucu, i tako to nisi ti dovoljno musko...a onda procitas da u Danskoj 90% energije dobiju od vjetroparkova...pa ko je onda tu lud...
suviše malo pravih...iskrenih, otvorenih i normalnih ljudi.. Kada udeš u tu kategoriju, kada prodeš kroz ta vrata jednom i izgradiš se i potvrdiš kao iskren, normalan i dobar čovjek, nema nazad. Nadeš se u potpuno drugoj dimenziji, u jednom mjehuru u vremenu i prostoru i sve šta se događa svakodnevno a od čega ti zavisi egzistencija i sva interakcija egzistira izvan tog mjehura. I koliko god se trudio i koliko god mjehur bio tanan i izgledao da ce lako pući, ne puca. Vječno ostaneš zarobljen u tom svijetu koji nisi zapravo ni birao, prosto si mu uvek pripadao. Nespreman. Nikad spreman. Ima ljudi, vidim ih kako hodaju sa mjehurima oko sebe koji se presijavaju kao da su od sapunice...u predivnim bojama, vidim ih kako se odbijaju jedni od drugih, sami i zbunjeni. Najcešce su takvi ljudi, dobri, normalni i pravi osuđeni da plutaju unaokolo, izgubljeni u tuđoj dimenziji .
8 ujutru, hladnoca i teska magla sa svih strana. Ona mi ide u susret i prolazi pored mene. Siguran i brz korak, podignuta brada, napucana najstrašnije, sjaje joj se štikle i varniče po betonu...poslovna žena. Lice perfektno našminkano, kosa sređena do savršenstva, odmorna, puna snage. Ja se jedva vučem, oči mi se sklapaju, jedva hodam koliko mi se spava. Skvrčio se od hladnoće i neke tjeskobe u lumbalnom dijelu kičme. Raspad! Aj ako ja i ne uspijem u životu ili bar u ovom danu i nije šteta, ali ona ako ne uspije ostaje joj samo da se rokne. Nema treće....
spojiti beznadje danasnjeg zivota sa licnim pecatom u nesto smisleno? polazim od kvake 1. da je sve dio lancane reakcije, i da od mene pocinje sve. to sam jutros eksperimentisao jedonstavnim dogadjajem. uzeo sam auto i krenuo da se vozam, propustajuci svakog vozaca sa parkinga, sporednih ulica cak i one koji su krsili propise, pjesake, zene djecu,svemirce. ono cemu sam se nadao je da vidim uzvracen pozdrav, mahanje rukom, blicanje ili u najboljem slucaju osmijeh kolega vozaca. probijam se kroz maglu i uspio sam da skoro od svih njih dobijem potvrdan odgovor zahvalnosti, cak i jedan osmijeh mlade dame za puntom. jeste, osjecao sam se bolje ne zbog mene, vec zbog lancane reakcije u nadi da ce takvo ponasanje ljudskosti da se iole prenese sa mene na druge, i prekine sveprisutni osjecaj agresije medju ljudima. p.s. nastavljam narednih dana sa novim pokusajima i drugim situacijama.
....Veoma me privlači izmijnjeno stanje svijesti i rado bih eksperimentiso sa njim. Pejotl, LSD, MDMA, Absint sa Tihuonima su samo neke od stvari koje bih voleo da vidim u nasim trgovinama.... Ne bih da realnost nije ovako beskrajno dosadna i predvidiva....
dugo sam razmisljao sta da napisem nakon jedne nedavne izlozbe koju sam posjetio...sjedim vec dugo nad ovim postom, uz cigar...iz kog izlazi dim za koji smatram da ima vecu vrijednost od kvazi nabijedjenih umjetnika, gladnih demagoga ovog cudnog vremena....tako topim se u dimu otrovnog nikotina..and it still feels good...
sto nam lose ide? jer smo rijetka drzava u kojoj nove patike vrijede vise od prosecne plate.....hajd...
...besplatno popunjavam mjesta za koncerte, javne tribine, umjetnicke dogadjaje..
..svaka neutralna prica o tome da treba reci istinu zvuci optimisticno... izrekao sam istinu veceras, dobio najgoru noc u zivotu, ili jednu od njih, i dalje ne znam jesam li povrijedio drugu osobu, sebe jesam....
kaze tako blizu, a tako preblizu....hajd ti vid sad sta cemo s time...
šta ima, opipate li si puls kad vam nestane baterije na daljinskom od tv-a?....
....onako odokativno kazem da 2015 will be for sure worse than 2014... and better than 2016...
....Kako je divno kada slučajno upoznaš nekog i odjednom BAM shvatiš da si sa tom osobom potpuno opušten, da ste se fantastično uklopili na svim nivoima, da možeš biti ono šta jesi bez straha, zadrške i preispitivanja...kad nađeš sebi srodnu dušu. Tužno je što ti se često sa tim nekim više nikad putevi ne ukrste, ili kad shvatiš da će se ti momenti, iz bilo kog razloga, rijetko dešavati. To je neopisiva šteta....
Throughout my life, video games have taught me much more about loyalty, companionship, and human emotion way more than any family member, book, television programme, or any film could have possibly done. ......
tamo nema gladnih, ovdje nema sitih....
vidis tako slike Plutona u high resolution sa samo 1800km udaljenosti, a ovamo nemas vode u stanu...
i slept a while for a better life....
...život je paradoks bez naivnosti....
When youre isolated in your mindset, you achive a sense of disconection. To existance.
desno od moje zgrade otvorila se fabrika starleta.....
vozis se na zadnjem sjedistu necijeg auta..iznenada lagana nota i ''feel my tears, they are so light...''
