sheer euforiks.
dok sam sastavljao e-mail danas, vrijeme je stalo i(ne znam zašto danas od svih dana) pogled mi se zakucao na digitalni potpis koji je prikazivao moje puno ime i prezime. samo sam sjedio tako i pokušavao da se sjetim nečeg komičnijeg od onog što je bilo ispred mene tog trenutka, pokušao sam ali nisam uspio. šokirajući shvatam čisti humor sopstvenog postojanja serviran pred mojim licem na ekranu računala. odustao sam od pisanja tog jadnog e-maila, ustao od stola i plutao čistinom do kuhinje gdje sam pojeo bananu. Stanje euforije jedino poznato u tekstovima pjesama U2-a.